1. Počnite od ulaza
Svaki ulaz koji ljudi koriste je tačka. Glavna vrata, pomoćni ulaz, utovarna rampa. Svaka tačka dobija kameru koja gleda prema licu koje ulazi, ne u leđa.
Ulazi su minimum. Kamera koja gleda leđa ne vredi ništa kada treba prepoznati osobu.
2. Dodajte zone sa vrednostima
Blagajna, sef, skladište robe, server soba. Svaka zona u kojoj se drži nešto vredno dobija svoju kameru. Ovo su tačke gde snimak mora biti dovoljno detaljan za prepoznavanje.
3. Pokrijte uglove i senke
Ugao je mesto gde dve ravni ne vide. Senka je mesto gde svetlo ne stiže. Ako prostor ima uglove i senke, jedna kamera neće pokriti sve. Tu ulazi druga kamera ili druga pozicija.
4. Razmislite o spoljašnjosti
Dvorište, parking, prilaz. Spoljne kamere traže otpornost na vremenske uslove i često veću daljinu. Jedna kamera na uglu zgrade pokrije prilaz; za šire dvorište treba više.
5. Saberite i zaokružite
Saberite ulaze, zone i uglove. Za kuću je to obično dve do tri kamere. Za prodavnicu četiri do šest. Za magacin zavisi od površine.
Broj je polazna tačka, ne konačan spisak.
6. Kada pozvati nekoga
Kada niste sigurni u uglove, svetlo i pozicije, vredi da neko dođe na objekat. Procena na objektu pokazuje ono što se sa plana ne vidi — gde sunce udara, gde je senka, gde kabl može.
7. Šta kamera ne rešava
Kamera snima. Ona ne reaguje. Ako nema ko da pogleda snimak u tri ujutru, sistem je pola rešenja. Monitoring centar dopunjava kamere tako što neko proveri događaj.
PRAVILO ZA PROCENU: Ulazi plus zone sa vrednostima plus uglovi. Ako kamera nema tačku koju gleda, ne treba vam.